KATARINA ŠARIĆ

Katarina Šarić rođena je 14. lipnja 1991. u Šibeniku. Ondje je provela prvu polovicu svog života, dok drugu polovicu provodi u Zagrebu, u svojoj oazi sreće. Ako je pitate, reći će da su oba grada njena i da svaki voli na svoj način. Neovisno od geografske lokacije, većinu vremena ionako živi u oblacima, gdje sanja velike snove o malim stvarima, zaljubljeno hodajući kroz život.


Uz njen lepršavi sanjivi duh, gotovo neobična spoznaja je ta da je ona magistra prava, po danu odvjetnica, koja noću plete male nježnosti od svojih stihova. Njena dalmatinska duša u moru pronalazi ocean inspiracije pa nije ni iznenađujuće da upravo za nju kaže kako je satkana od morske pjene.

Ljubav prema stihovima rodila se u njoj vjerojatno istog dana kad i ona, a zahvaljujući roditeljima život joj je bio ispunjen ljubavlju prema umjetnosti. Katarina je tako ideju za objavom knjige prvi put dobila kad joj je otac kao sedmogodišnjakinji darovao primjerak prazne knjige proizišle iz tiska u kojoj je pisala svoja prva djela, maštajući o tome da će jednog dana njena knjiga biti uvrštena na obiteljske police.


Kad me pitaju porijeklo,
kažem da je moja duša
satkana od morske pjene.
- Katarina Šarić

Sa svojim stihovima neraskidivo je povezana jer svaki stih iza sebe skriva njenu priču, osjećaje, boli i nadanja. Njena poezija otvorena su vrata u njen unutarnji svemir, koji je nekad surov i bolan, a nekad toliko nježan i lepršav. S javnosti ga je prvenstveno započela dijeliti na Instagramu pod imenom @katarinasaricpoetry, na kojem i dalje aktivno djeluje.


Ne pitajte je zašto piše – to je kao da je pitate zašto diše. Riječi zapisuje u rokovnike, u mobitel, na komadiće papira, što god joj se u trenutku inspiracije nađe na dohvat ruke. One su njen najbolji prijatelj i oblik terapije. Vjeruje u njihovu iscjeljujuću moć te često odluta među njih kad zatreba bijeg od svijeta.

Osim pisanjem, bavi se i fotografijom, s naglaskom na autoportretnu fotografiju, koju je započela stvarati u želji da ovjekovječi trenutke vlastitog života, da prati svoje osjećaje i promjene na licu, kako nikad ne bi zaboravila kojim verzijama sebe u svakom trenutku treba biti zahvalna jer su je oblikovale u osobu koja je danas.


Nema kristalnu kuglu da prognozira budućnost, ali je sigurna da ta budućnost nosi još puno smijeha, plesa, putovanja, ljubavi i poezije.

Zavirite u njene stihove i dopustite da vas na njihovim valovima povede na pučinu svoje duše.


Bilježim osjećaje u riječi,
od straha da mi ne promaknu.
Od straha da si ne promaknem.
- Katarina Šarić

Sebe sam čekala - Katarina Šarić


Zbirka pjesama ''Sebe sam čekala'' autobiografska je intimna ispovijest o ljubavi, boli, potrazi za pripadanjem i pronalaskom samoga sebe, koja je postepeno nastajala kroz dva desetljeća.


Posvećena Djevojčici i Dječaku, to je zbirka koja ispunjava davno dano obećanje. Djevojčica je cijeli život sanjala o tome kako će jednog dana napisati knjigu. Jednom prilikom, obećala je Dječaku da će mu na taj način pokloniti vječnost. Upravo iz tog razloga, prva pjesma jedini je akrostih među pjesmama te početna slova njenih stihova tvore riječ ''Dječak''.


Zbirka je koncipirana u četiri tematska dijela u kojima se prožimaju zajednički motivi autoričinog života. U svakome od njih pronalazimo lajtmotiv mora, koje je njena veza ne samo s rodnim gradom, nego s onom Djevojčicom koja je bila dok je tek sanjala ovu zbirku. Ona pruža retrospektivu u njen život, ali nosi i plamen nade za sretnu i bolju budućnost.


Ova zbirka možda se zove ''Sebe sam čekala'', ali ona sama čeka na svakog čitatelja koji joj je spreman dopustiti da mu stihovima kao šaptom prenese ljepotu i kompleksnosti života.